četvrtak, 26. svibnja 2016.

Goran Burazer DALI ŽIVIMO U MATRICI

Malo se toga promijenilo u vanjskom obliku masonstva od Mozartova doba do danas. To je još uvijek isključivo tajna udruga pažljivo odabranih obreda i simbolike izvedene iz srednjovjekovnog cehovskog udruženja, koja se temelji na drevnim grčkim i egipatskim misterijima. Kult slobodnog zidarstva i masonstva iz 18. stoljeća potječe iz srednjovjekovnih zidarsko-klesarskih cehova. U 17. stoljeću obredi i simboli drevnih vjerskih i viteških redova dodani su onima koji se povezuju s obrtničkim cehovima. Prva velika loža utemeljena je u Engleskoj 1717. godine u želji da bude način stjecanja iskrenog prijateljstva među osobama koje bi inače vječno morale ostati na razdaljini. Masonstvo u Engleskoj nije bilo politička sila i bilo je povezano s kršćanstvom, no kad se 1725. proširilo u Francusku, povezalo se s idealima koji su navještali revoluciju 1789. godine. Stoga je papinskim bulama 1738. i 1751. masonstvo zabranjeno, ali pridržavanje tih zabrana u rimokatoličkim državama ovisilo je o tome koliko je poglavar pojedine države bio za masone ili protiv njih. U Austriji je carica Marija Terezija isprva dopuštala masone, vjerojatno zato što je njezin suprug Franjo od Lotaringije bio član tog reda. Bila je ipak sumnjičava prema masonskim aktivnostima i priča se da je jedanput ušla u masonsku ložu prerušena u muškarca. Drugom je prigodom naredila svojim vojnicima da provedu raciju u loži koje je član bio njezin suprug. Nakon njegove smrti zabranila je rad mnogim ložama, dok su druge nastavile djelovati u tajnosti. Nakon što je umrla 1780. godine, njezin znatno liberalniji sin Josip II. ukinuo je papinsku zabranu i gotovo bio sklon masonstvu. Na početku njegove vladavine masoni su bili rasprostranjeni i većina bečkih intelektualaca, uglavnom katolika, pripadala je redu. I zaista, u tom je razdoblju bilo pomodno biti mason. Masonski red pratilo je toliko publiciteta i razmetljivosti da je to graničilo sa smiješnim. Masonske pjesme skladale su se, objavljivale i pjevale posvuda. Masonski simboli visjeli su na lancima za džepne ure; i novi i stari članovi darivali su damama bijele rukavice, a razni modni predmeti bili su kršteni slobodno zidarski. Zbog širenja revolucionarnih ideja iz Francuske i nastanka raznih drugih društava, poglavito Rosenkreuzera i iluminata, promijenio se odnos prema masonima.
U Bavarskoj su iluminati/prosvijetljeni ovladali u nekoliko masonskih loža. Oni su zastupali dalekosežne društvene promjene te, iako nisu bili revolucionari ni antiheretici, vlasti su ih, a osobito Katolika crkva, željeli ukinuti. Godine 1784. kampanja predvođena jezuitima, uz potporu Rosenkreuzera, završila je progonom iluminata i zabranom rada svih tajnih društava. Bavarska je vlada prisiljavala austrijskog cara Josipa II. da zabrani iluminate u Austriji. To je on odbio, no uveo je nadzor rada osam bečkih loža, koje je želio smanjiti na najviše tri. Stvorene su dvije lože, Istina i Novookrunjena nada. Poslije njegove smrti pojačano se progoni masonski red, sto je završilo vladavinom terora u doba Franje II. i njegova kancelara Metternicha. Naposljetku, zabranjena su sva tajna društva, pa je u Austriji između 1808. i 1918. biti mason postalo protuzakonito.

Kad je Mozart pristupio masonskom redu, veselio se mogućnosti razmjene ideja sa slobodoumnim ljudima. Bez sumnje je volio masonske gozbe i koncerte, a privlačili su ga i tajanstveni obredi, jer je oduvijek uživao u šiframa i zagonetkama.
No, najviše su ga oduševljavala masonska čovjekoljubiva načela, koja je provodio do kraja života. Mozartovo obraćenje na masonstvo nije bilo iznenadno; od djetinjstva je imao veze s tim redom. Kao jedanaestogodšnjaka od vodenih kozica ga je liječio dr. Wolff, ugledni mason. Godinu poslije, Mozartova obitelj je u Beču upoznala dr. Antona Mesmera, proslavljena hipnotičara, također masona, u čijem je vrtu izvedena Wolfgangova prva opera Bastien i Bastienne. Kad je Mozart imao 17 godina, vodeći bečki pisac Tobias von Gebler, mason i iluminat, zamolio ga je neka sklada glazbu za njegovu dramu Thamos kralj Egipta, u kojoj se prikazuju masonski obredi i simboli. Nakon nekoliko godina drugi mason i iluminat, Otto von Gemmingen, zamolio je Mozarta glazbu za melodramu s egipatskom temom nastalu prema Voltaireovoj drami Semiramide. I tekst i glazba, nažalost, izgubljeni su, ali se zna da je masonsko značenje djela toliko oduševilo Mozarta da je glazbu ponudio napisati besplatno. Gemmingen je bio veliki meštar lože Dobročinstvo, u koju je Mozart primljen u prosincu 1784. godine, iako je vjerojatno da je bio prisutan sastancima salzburških iluminata u planinskoj špilji blizu Salzburga puno prije nego se odlučio za taj korak. To romantično mjesto zasigurno je ostavilo dubok trag u mladom skladatelju, jer poslije njegove smrti udovica Constanza govorila je kako je planirao osnutak tajnog društva pod nazivom Špilja. Mozart je silno uživao u društvu ljudi koji su, želeći skladati ili uživati u glazbi, zaboravljali svoj položaj u društvu, stoga su ga neobično privlačili masonski ideali bratstva i čovjekoljublja. Kad je Mozart 1781. godine iz Salzburga otišao u Beč, ubrzo se sprijateljio s mnogim masonima, uključujući vodećeg člana iluminata, znanstvenika i pisca Ignaza von Borna. Suvremenici su smatrali kako je upravo Born poslužio kao model za lik Sarastra, mudrog svećenika boga Sunca u Čarobnoj fruli. Nadalje prema nekima Kraljica noći bi mogla biti upravo neprijateljska Marija Terezija; a eminentni znanstvenik i masonski aspirant, dobri junak Tamino bio bi Car Josip, a junakinja Pamina, sam austrijski puk.
Zanimljivo je da je Born bio stručnjak za egipatske misterije i vjerojatno pomogao Mozartu savjetima u svezi s obrednim prizorima ove opere. Born je bio osnivač i veliki meštar lože Stvarni sklad, sestrinske lože Dobročinstva, a njezini članovi bili su mnogi vodeći bečki intelektualci - pisci, umjetnici, znanstvenici i glazbenici. Mozart je često bio na tim sastancima i tamo je promaknut u drugi stupanj 1785. godine uz uobičajene obrede. Joseph Haydn je, vjerojatno pod utjecajem prijatelja Mozarta, zatražio članstvo u loži, rekavši kako mu je najiskrenija želja postati član tog reda zbog njegovih čovjekoljubivih načela. U travnju 1785. i Mozartov otac Leopold primljen je u ložu Dobročinstvo, a na drugi je stupanj promaknut u loži Stvarni sklad. Mozart je u povodu toga napisao pjesmu Putovanje kolege slobodnog zidara. Ta je pjesma bila prva od mnogih djela koja je Mozart napisao za bratovštinu nakon što je postao mason, iako već i nekoliko njegovih ranijih radova, poput nedovršene kantate Himna suncu, izražava masonske zamisli.Glazba je masonima bila značajna, jer su vjerovali da širi dobre misli i slogu među članovima. Sastanci bi počinjali i završavali jednostavnom pjesmom u narodnom duhu, najčešće sastavljenom od tri dijela uz pratnju orgulja i uvijek pisanom za muške glasove. Masoni su se služili osobitom glazbenom simbolikom za označavanje dijelova obreda. Broj tri je važan za masone - tri udarca kojima bi kandidat za uvođenje u ložu pokucao na vrata, prikazivani su ritmičkim motivom triole. Parovi legatom povezanih nota predstavljali su bratstvo.
Mozart je vješto iskorištavao te simbole da pojača učinak te ih je razrađivao pridajući im veću dubinu i izražajnost. Među njegovim najpopularnijim masonskim djelima bila je kantata Masonska radost, koju je skladao u počast Ignazu von Bornu odlikovanom carskim odličjem zbog otkrića s područja metalurgije. Potkraj 1785. Mozart je napisao dvije pjesme za svoju ložu Novookrunjena nada, utemeljene u skladu s carskom uredbom. Osim preustrojstva bečkih loža, car je naredio da se zapisnici sastanaka i popis članova redovito podnose policiji. Te promjene nisu bile prihvaćene bez nesuglasica te su mnogi istupili iz loža. Mozart se pridružio loži Novookrunjena nada čiji je veliki meštar bio njegov stari prijatelj Tobias von Gebler. Dvije njegove pjesme, Za otvaranje lože i Za zatvaranje lože, hvale nove vođe i izražavaju nadu u budućnost masonstva. Nažalost, njegove nade se nisu ostvarile. Kružile su glasine kako su iluminati podupirali revolucionarne ideje iz Francuske, pa je uhoda i prokazivača bilo posvuda. Bilo je zaplijena knjiga i uhićenja, uništavani su mnogi dokumenti iz tog razdoblja, pa i neka Mozartova pisma. Pojedina su ipak sačuvana, primjerice pismo ocu neposredno prije njegove smrti 1787., u kojemu ga Mozart potiče da, u skladu s masonskim učenjem, smrt doživljava kao čovjekova najboljeg prijatelja. Mozart je često pomogao kolegama masonima, čak i kad je sam bio u oskudici. Često je nastupao na dobrotvornim koncertima kako bi im pomogao, a prihod od objavljivanja svoje masonske kantate Masonska radost dao je siromašnim masonskim kolegama. Poslije 1785. Mozart više nije pisao masonsku glazbu do posljednje godine svojega života 1791. kada je napisao puno vedrih i samosvjesnih remek-djela. U nekoliko djela iz tog razdoblja prepoznaju se masonski utjecaji, osobito u Čarobnoj fruli. Iako se libretto Čarobne frule pripisuje producentu Schikanederu, danas je ipak više uvriježeno mišljenje da je veliki utjecaj imao i Giesceke, prijatelj i drug Goethea i Schillera, koji je vjerojatno želio ostati anoniman zbog političkih razloga.
Još dva djela napisana u posljednjoj godini njegova života izražavaju istu čovjekoljubivu poruku. Još dok je radio na Čarobnoj fruli, Mozart je dobio neobičnu narudžbu od hamburškog trgovca, masona Franza Ziegenhagena, sljedbenika Rousseaua, koji u svojoj knjizi izriče pretpostavku kako bi društvo utemeljeno na ravnopravnosti rasa, vjera i spolova moglo ostvariti sreću ljudskog roda u svijetu bez neimaštine i rata. Želio je osnovati koloniju pokraj Hamburga kako bi svoje zamisli proveo u djelo te je zamolio Mozarta neka mu napiše kantatu koja će se pjevati na sastancima u toj koloniji. Mozartovo posljednje dovršeno djelo je Mala masonska kantata, skladana u studenome 1791. za otvaranje novog hrama lože Novookrunjena nada. Sam je ravnao izvedbom, a djelo je primljeno s oduševljenjem. Poludjeli su za mojom kantatom! Kad ne bih znao kako sam napisao i bolje stvari, pomislio bih da mi je to najbolje djelo! Nažalost, Mozart nije uspio uživati u njezinu uspjehu jer je ubrzo, 5. prosinca 1791., umro.
Tko nije znao za njega? Tko ga nije poštovao? Tko ga nije volio? Našega časnog brata Mozarta. Bio je marljiv član našeg reda. Bratska ljubav, miroljubivost, zauzimanje za plemenita načela, dobročinstvo te pravi, iskren osjećaj zadovoljstva uvijek kad bi svojim talentom pomogao nekome od svoje braće, bila su njegova najvažnija obilježja, riječi su njegovih kolega masona.








Mistična simbolika u Mozartovoj Čarobnoj fruli
Mozart i Schikaneder, prijatelj slobodni zidar iz druge lože, utjelovili su mnogo od slobodno zidarskog učenja i simbolizma u svojim operama. Upotreba simbola i određenih scena, po mnogima daje direktan uvid u neke obrede slobodnog zidarstva, kojih je namjera možda bila dati suptilan prikaz uzvišene svrhe toga udruženja. U najmanju ruku je moguće da je to služilo kao neka vrsta obrane ideja slobodnog zidarstva.
Pronalazimo da je broj tri imao duboko značenje za slobodne zidare. On se konstantno ponavlja tijekom Čarobne frule: tri dame, tri dječaka, tri hrama i tako dalje. U Schikanederovoj produkciji iz 1794., prikazano je u početnoj sceni kako tri dame ubijaju zmiju i rasijecaju je na tri dijela. Unutarnji ključ opere sniženi E (aroma vrline, plemenitosti i spokoja) je Mozart često upotrebljavao za svoje masonske kompozicije zbog njegova potpisa od tri sniženja. U uvertiri se ističe trostruko ponavljanje slobodno-zidarskog mota (kratko-dugo-dugo), također i u II činu opere.
Slobodno-zidarski po svojem porijeklu su i natpisi na tri hrama: "Mudrost", "Razum", i "Priroda". Slobodni zidari u publici će prepoznati i simbolični oklop čuvara za vrijeme Taminovih inicijacijskih izazova te simbole zemlja-zrak-voda-vatra u samim izazovima. No tu su i srebrno koplje dama, Papagenov zlatni lokot, Sarastrova kočija u obliku lava, Taminova nesvjestica nalik smrti, te poraz Kraljice noći od strane snaga svjetlosti.
Brigid Brophy, u svojoj odličnoj studiji 'Dramatičar Mozart', ukazuje na vezu između slobodno zidarskih praksi s Eleuzinskim misterijima i Orfičkim mitovima antičkog svijeta. Ona dokumentira veliki dug libretta noveli Jeana Terrasona Život Sethosa, objavljenoj u Parizu 1731. Tvrdeći da je prijevod starog Grčkog izvornika, ova knjiga pripovijeda inicijaciju svojeg egipatskog junaka u misterije Izide. Kako gđa. Brophy zaključuje, "Terrasson eksplicitno ne povezuje svoje misterije Izide sa slobodnim zidarstvom (uostalom to se od njega i ne očekuje); ali postoji očigledna veza po kojoj su možda slobodni zidari posudili neke uvide za svoje obrede iz Terrassonova zamišljenog Egipta".
Mozart i Schikaneder su također bili upoznati s djelima Shakespearea. J. Liebner je zabilježio mnoge fascinantne paralele između Čarobne frule i Shakespearove Oluje. Sarastro, kontrolirajuća snaga opere, sličan je liku Prospera u Oluji. Svaki planira ujedinjenje dvoje izabranih ljubavnika, ali čini taj put teškim kako bi ojačao njihovu vezu. Monostatos i Caliban su vrlo slično osmišljeni, simboli naše niže prirode koja se treba nadići i odbaciti. Nesvjetovna nevinost trojice dječaka nalazi svoj kontrapunkt u Arielu, Prosperovom veselom slugi i glasonoši.
Svako nadolazeće doba promatralo je Čarobnu frulu na neki svoj način, i svaka od tih interpretacija ima svoju valjanost. Bila ta opera viđena kao bezbrižna fantazija, prosvijetljena alegorija, prikriven slobodno zidarski obred, ili izgubljena bitka za žensku ravnopravnost, ona uvijek nanovo priča o magiji i sazrijevanju svake slijedeće generacije.aspalatos.blogspot.hr
- 6D8E123C266AD86CAA73FF32C3059D0A